KNJIŽEVNI RODOVI

Podjela književnosti na književne rodove je jedna od osnovnih podjela književnosti koja je kroz historiju opstala u nauci o književnosti. Ona se osniva na uvjerenju da postoje različiti temeljni načini književnog izražavanja.

Taj trijadni sistem književnih rodova književnost dijeli na liriku, epiku i dramatiku.

U liriku tako spadaju književna djela u kojima autori subjektivno opisuju i izražavaju neposredno svoje osjećaje i viđenja svijeta. Epika se bavi objektivnim opisivanjem nekog događaja, a dramatika prikazuje radnju u kojoj se spajaju vanjsko objektivno događanje i subjektivne ljudske namjere.

Prvu ovakvu trijadnu podjelu književnosti na rodove definirali su Johann Wolfgang von Goethe i Friedrich Schiller. Oni ova tri književna roda posmatraju kao tri mogućnosti književnog izražavanja.

August Wilhelm Schlegel je podjelu na liriku, epiku i dramu podredio emocijama. Schlegel tako smatra da je glavna odlika lirike osjećanje, epike pribranost, a dramatike usklađeno raspoloženje uzbuđenja i zadovoljstva.

Jean Paul Richter se druge strane ova tri roda podredio kategoriji vremena. On smatra da lirika izražava osjećaj koji je zatvoren u sadašnjosti; epika prikazuje događaj koji se razvija iz prošlosti; a dramatika prikazuje događaj koji vodi u budućnost.

Hegel je svoje viđenje književnih rodova opisao kao tri mogućnosti zražavanja totaliteta života. On tako smatra da je u lirici totalitet života dobiva formu subjektivne stvarnosti; u epici je prikazan u formi objektivne stvarnosti; a u dramatici se te dvije forme spajaju u jednu. Upravo zbog toga Hegel dramu smatra najvišim oblikom književnog stvaranja.

Švicarski teoretičar književnosti Emil Staiger smatra da je glavna razlika između ova tri književna roda njihov stil. Smatra da je glavna osobina lirskog stila sklada između zvuka riječi i njihovog značenja; glavna osobina epskog stila objektivnost i širina pripovijedanja, a glavna osobina dramatike izraz sukoba pojedinih karaktera i njihovih moralnih načela.

Pored ova tri književna roda, u savremenoj književnoj teoriji se spominje još jedan rod, takozvana didaktika. U ovaj književni rod spadaju one književne vrste koje su na prijelazu između književnosti i znanosti i koji pored književno-umjetničkih osobina imaju i namjenu poučavanja. Najpoznatija književna vrsta u ovom rodu je esej.

U podjeli književnosti na rodove se često zna dogoditi da se izjednači lirika sa poezijom i epika sa prozom. Poezija i proza predstavljaju zasebnu podjelu književnosti i nisu isključivo vezani za književne rodove. Tako se, na primjer, epika dijeli na epiku u prozi i epiku u stihu, što je pokazatelj razlike između te dvije podjele.