KNJIŽEVNE VRSTE
Za razliku od književnih rodova (lirike, epike, i
dramatike) i književnih formi (poezije, proze i drame), koji književnost dijele
u najveće moguće skupine, književne vrste predstavljaju podjelu književnih
djela na manje skupine ovisno o njihovoj strukturi i nekim drugim osobinama.
Jedna od najčešćih grešaka prilikom podjele, na primjer lirskih pjesama na
vrste, je ta da se umjesto strukture u obzir uzima tema pjesama kao načelo
podjele. Tako često možemo čuti kako su vrste lirskih pjesama ljubavne,
rodoljubne, religiozne, pejzažne, socijalne itd. Zdenko Lešić ovakve podjele
naziva pseudo-vrstama i smatra da nemaju teorijskog značaja, a Milivoje Solar ih
odbacuje kao neodređene i nemoguće za opravdati.
Lirske pjesme, dakle, mogu biti ljubavne,
rodoljubive, pejzažne itd., ali te tematske grupacije ne treba miješati sa tradicionalnim
vrstama lirskih pjesama koje posjeduju svoje formalne i tematske odlike po
kojima su se međusobno razlikovale.
Kako bi se lakše orijentirali prilikom podjele
književnosti na vrste, odvojit ćemo ih po književnim formama na poeziju, prozu
i dramu.
Poezija, kao što smo rekli, može biti lirska i
epska.
Lirskom poezijom ili lirskim pjesmama se tako
smatraju kraće stihovane vrste kao što su klasične lirske vrste: himna, oda,
ditiramb, elegija, epigram, epitaf, idila, ekloga, anakreontska pjesma,
epistola, epitalam, psalmi; predrenesansne i renesansne lirske vrste: vilanel,
vireli, triolet, rondo, rondel, stramobotto, glosa, madrigal, sonet, sonetni
vijenac; i pjesme orijentalnog porijekla: gazel, rubaija, kasida, mesnevija,
nazira, ilahija, pantun, haiku. Ovdje treba napomenuti da su moderne lirske
pjesme učinile određeni odmak od ovih tradicionalnih lirskih vrsta. Formalno
više teže slobodnom stihu i tematici bez ograničenja koja su bila
karakteristična za ranije epohe.
Epskom poezijom ili epskim pjesmama se smatraju
duže stihovane vrste koje služe pripovijedanju i opisivanju kao što su: ep,
epska pjesma, poema, romansa i balada
Proza se često razvrstava na osnovu dužine, pa
tako imamo kraće prozne vrste kao što su: mit, bajka, basna, predanje, vic,
zagonetka, poslovica, saga, legenda, parabola, anegdota, skaz, crtica,
pripovijest, pripovijetka ili kratka priča. Dok dugom proznom vrstom smatramo
roman i sve njegove podvrste i žanrove. Pored ovih, u prozu se ubrajaju i vrste
kao što su esej, biografija, feljton, reportaža, putopis, studija, traktat idr.
Oni su tzv. didaktičkog književnog roda.
Nema komentara