POEZIJA, PROZA, DRAMA

Podjela književnosti na poeziju, prozu i dramu predstavlja jednu od osnovnih klasifikacija književnosti. Ova se podjela u teoriji književnosti često naziva i podjela književnosti po formama.

Prema ovoj podjeli, poezija je ona književnost koja se služi estetičkim i ritmičkim vrijednostima jezika proširujući tako očito značenje riječi koje koristi. Forma poezije tako bitno utječe na tumačenje onoga što je napisano ne samo na osnovu značenja riječi, nego i načina na koji su one upotrijebljene.

Taj način upotrebe čine elementi poezije kao što su ritam, rima, metrika, asonanca, aliteracija, forma stihova i strofa i drugi. Pomoću ovih elemenata, poezija se razlikuje od svakodnevnog korištenja jezika. Ona pokušava stvoriti značenje koje je nemoguće spoznati isključivo iz niza značenja riječi. Ona je svojevrstan način govora koji čitavim svojim oblikom ukazuje na ono što zovemo „poetska istina“, koja se drugačije ne može izdvojiti. Uzmimo za primjer sljedeće stihove:

Satvoren u tijelu zatvoren u koži

Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srce

U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti

Prostor taj do neba

Kako da premosti?

Ovu pjesmu pod nazivom Prvo u Slovu o čovjeku iz Kamenog spavača Maka Dizdara ne možemo prepričati. Ukoliko gledamo samo doslovna značenja riječi, ona nemaju smisao kao što ih imaju unutar pjesme koja ima rimu, ritam, formu stiha i strofa. Te riječi tek tad progovaraju o neizbježnoj borbi koja se odvija u svakom čovjeku suočenim s konfliktom svoje konačne tjelesnosti pred beskonačnošću.

Za razliku od poezije, proza je bliža našem svakodnevnom korištenju jezika. Doduše, iako se u prozi riječi uglavnom shvaćaju putem njihovog izravnog značenja, one ipak stvaraju jednu cjelinu iskustva koja ostvaruje poseban smisao. Prozna djela, za razliku od poezije, tako možemo „svojim riječima“ donekle prepričati, ali nam je puni smisao djela tek dostupan kada konzumiramo kompletno iskustvo imaginarnog svijeta koji je opisan u djelu.

Treća skupina književnosti u ovoj podjeli je drama. Drama je tekst koji je namijenjen izvođenju na pozornici pomoću glumaca. Kao takva, ona posjeduje određene karakteristike koje ju razlikuju od poezije i proze. U dramskom tekstu su pored dijaloga, naznačeni likovi i navedeni opisi scene.

Prema Aristotelu, radnja u drami se predstavlja putem dijaloga koji glumci izvode. Taj dijalog može biti pisan kao poezija i kao proza, tako da razlikujemo poetske drame i prozne drame. Iako je drama namijenjena izvođenju na pozornici, njena posebna forma se ipak dovoljno razlikuje od poezije i proze da je opravdano dramu razmatrati kao zasebnu formu književnog stvaralaštva.